Ako želite da se bavite online marketingom, copywritingom, dizajnom, pravljenjem web sajtova ili nekim drugim IT poslom, zasigurno imate ambiciju da postanete pravi maher u svom poslu. Kako biste bili u toku, pratite stručnjake, čitate razne blogove i studije, učite i sve to dok vam, negde u malom mozgu crv sumnje stalno šapuće: „Nikada nećeš biti poput njih“.
U tome niste usamljeni. Zanimljivo, ljudi često zaboravljaju da su i najveći eksperti, da baš vaši uzori, nekada bili početnici koji tapkaju u mraku. Uostalom, stara poslovica kaže: „Niko se nije naučen rodio“. I to važi za sve, bez diskriminacije i izuzetaka, kako za ljude, tako i za životinje.
Evo jednog primera koji će vam to dobro ilustrovati. Da li ste se nekada zapitali kako beba slona pije vodu?
Svi počinjemo iz blata
Kada pomislimo na slona, obično nam se u glavi stvori slika ogromne, impozantne životinje koja je čak u stanju da, svojom moćnom surlom, obori drvo. Ali, i ovaj div je nekada bio tek „biberče“ koje nije ni bilo svesno šta sve može.
Zapravo, tokom prvih devet meseci svog života slonče uopšte ne zna da koristi svoju surlicu. I dok odrasla životinja pomoću ovog organa obavlja različite zadatke, „Dambo“ ume samo da nevešto njome mlatara učeći kroz igru čemu ona služi.
Tokom ovog perioda, budući gorostas koji kod svakoga izaziva poštovanje, može delovati šeprtljasto, To je naročito uočljivo kada mališan pokušava da pije vodu.
Naime, nesvesno toga da surlu može upotrebiti kao „slamčicu“ da bi utolio žeđ, mladunče slona uđe u reku ili jezero, klekne u blato, zagnjuri glavu u vodu i tako pije vodu.
Ovaj proces nije baš uvek u potpunosti efikasan i slonić ponekad može delovati smešno, ali to nikako nije razlog da mu se bilo ko ruga jer, kroz svaku kap vode koju popije, slonče uči. Postupno, iz dana u dan, ono postaje sve veštije u korišćenju svoje surle, sve dok, na kraju, ne stekne veštinu i snagu koje će učiniti da ovaj neverovatan organ koristi elegantno i efikasno.
Ova priča o slončetu ista je kao i ona koja govori o tome kako mi učimo. Kada započinjemo svoju karijeru obično ne znamo sve veštine i tehnike. Često pravimo greške i radimo stvari tako što, umesto „surli“ koristimo pogrešne alate.
Slično kao što slonče uči svaki put kada dođe na pojilo, tako se i mi suočavamo sa početničkim izazovima. Prve kampanje, prvi dizajn, prvi tekstovi – svi ovi koraci su poput našeg „klečanja“ u vodi. Možda nećete odmah postići vrhunske rezultate, ali to je sasvim u redu. Greške su neizbežan deo procesa učenja i prilika da rastemo i razvijamo svoje veštine.

Putovanje od početnika do titana
U svetu online marketinga, imena poput Ivana Minića i Istoka Pavlovića sinonim su za titane koji su postigli neverovatan uspeh. Ukoliko pratite njihov rad, sigurno vam je poznato da su obojica, već nebrojeno puta, govorili o istim ovim stvarima i pripovedali o tome kako su, na svojim počecima, učili kroz greške i postepeno gradili svoje karijere. A to rade i danas.
Ivan Minić jednom je napisao:
„Da li ste razmišljali nekad o tome šta vi, ili neko u vašem okruženju, sam ili uz vašu pomoć može stvoriti? Čak iako rade, dan ima 24h, i možda jedan ili dva možete svakog dana posvetiti tom cilju. Možda se pokaže da je to svetla budućnost koja vas čeka, a možda samo prilika da naučite nešto novo, upoznate sebe, svoje najbliže, i steknete jedno neprocenjivo iskustvo.“
Ovaj citat nas podseća da, čak i kada smo na početku, svakodnevni napor može dovesti do velikih rezultata. Učenje i rast zahtevaju vreme i posvećenost, ali su vredni svakog truda.
Istok Pavlović slično iskustvo podelio je govoreći o razlozima zbog kojih je pokrenuo svoj blog:
„Tako da sam taj blog pisao, između ostalog, i zbog neke lične koristi. Znači, nikad nisam zaradio ništa od tog bloga, ali sam utvrdio gradivo koje sam vremenom učio za sebe. Sve što sam tamo napisao prosto mi permanentno uđe u glavu i počnem to da primenjujem. Da to nisam radio za 50% stvari bih samo pogledao neki kurs ili pročitao neku knjigu i to bihzaboravio to za godinu dana i izvetrilo bi mi. Ovako je bolje“.
Dakle, važnost kontinuiranog učenja i primene stečenog znanja je ogromna. Bez obzira na to koliko smo vešti, uvek ima prostora za napredak. Kroz upornost i praksu, ono što smo naučili postaje deo nas i pomaže nam da prevaziđemo prepreke.
Da zaključimo
Dakle, napredak u karijeri je poput putovanja malog slončeta od blesavka do moćnog slona. Greške, izazovi i trenuci kada se čini da nemamo pojma šta zapravo radimo sastavni su deo ovog procesa.
Niko se nije rodio kao ekspert i potrebno je uložiti vreme, trud i posvećenost kako bi se ostvario cilj. I grešiti, grešiti, grešiti jer samo kroz nadilaženje prepreka i pronalaženje rešenja prelazimo na sledeću stepenicu.
Kako god da se osećate u ovoj etapi svog profesionalnog puta, nadam se da će vas priča o malim slonovima inspirisati i pomoći da, poput Ivana Minića i Istoka Pavlovića, postanete uzori nekim novim klincima koji tek uče da koriste svoje „surle“.
Foto: Reddit